Premijera predstave “Tramvaj zvani želja” u okviru “Nedelje pozorišta” odigraće se 27.4. u 20h u SKCNS Fabrici. Predstava nastala u koprodukciji SKC Novi Sad i KC Vrbas. Prodaja ulaznica GIGSTIX i CD Šop Mungos; Cena ulaznice 500 popust za dve kupljene ulaznice 800
Režija: Stefan Vukić; Igraju: Sunčica Milanović, Marko Vasiljević, Bojana Milanović, Ivan Ninčić, Dimitrije Aranđelović, Mia Simonović, Stefan Vukić, Ema Stojanović i Aljoša ĐidićAutorska muzika: Pavle Pešalj. Stručni konsultanti/kinja: Boris Isaković, Jasna Đuričić, Radoslav Milenković. Scenografija: Marija Mandić, Irena Hadži – Đorđević. Producenti: Aneta Goranović, SKCNS i KC Vrbas Fotografija: Aleksandar Ramadanović.
Reč reditelja:
“Ovo je komad koji govori o tome šta je čovek u stanju da podnese, ili ne primeti zarad prezervacije muško – ženskog odnosa koji se zasniva na seksualnoj želji, kao i zarad poboljšanja egzistencijalnih uslova. Bitna tema koja se nameće uovom komadu je nerazumevanje ili nemar društva u odnosu na ozbiljnost psihičkih problema ili psihičke osetljivosti jedne osobe. Publika će moći da svedoči velikoj nepravdi koja je naneta jednoj ženi, čak i od njene rođene sestre, saosećajući se sa njom i preispitujući svoje postupke. Na kraju otvara se i tema netolerancije društva na različitost bilo koje vrste. Takva društva nazaduju, a iskustvo i statistika potvrđuju ideju našeg tima o potrebi umetničkog preispitivanja problema društva u kom živimo, kroz rad na tekstu Tramvaj zvani želja. Nije bilo potrebno mnogo da taj proces zaživi, okupila se grupa mladih ljudi, motivisana temama i dramskim kvalitetom teksta, da sa velikim žarom radi na njemu. Prvo su to bile probe po stanovima i improvizovanim mestima. Entuzijazam i upornost suproširili tim predstave i doveli do prepoznavanja i podrške institucija, što je projekat podiglo na profesionalni nivo i obezbedilo nam bolje uslove za rad. Predstava Tramvaj zvani želja je moje debitantsko ostvarenje u ulozi reditelja, tako da je postojao prvobitni strah, kako ću se kao glumac nositi sa novom dodeljenom ulogom i odgovornošću. Sada kada smo pri samom kraju procesa, verujem da se snalazim i siguran sam datome doprinosi idejna srodnost i bliskost stvaralačkog tim, odnosno činjenica da je potekao iz iste škole. Težimo ka istom cilju od mikro do makro nivoa i to je razlog zbog kog volimo i bezstvarnih problem prolazimo kroz proces. Taj cilj je da osvestimo publiku da je u stanju da utiče na probleme kojima se predstava bavi. Verujemo da je pozorište moćan i autentičan metod slanja poruke i preuzimanja odgovornosti za stvaranje boljeg društva. Kao mladi autori spremni smo da delujemo i prihvatimo privilegiju i odgovornost koju scena pruža. Ako bi smo govorili o poruci predstave, ona je: Vozite se tramvajem zvanim želja, umereno i racionalno…zapravo vi ga vozite… ne dozvolite da on vozi vas bez potpune svesti o pravcu … prepustite se vožnji dovoljno da uživate u njenoj neizvesnosti, a uvek sa mogućnošću da pritisnete kočnicu kada je ona neophodna … Ja se lično, tim tramvajem vozim svakodnevno, i nisam siguran gde me vozi… valjda na neko lepo mesto… a možda je i sve samo u vožnji…”
Stefan Vukić
System.String[]System.String[]